Edukacijska Psihologija: Motivacijsko Socijalni Procesi

Stanje u kojem smo iznuta pobuđeni nekim potrebama, porivima, željama ili motivima na određeno ponašanje usmjereno prema postizanju nekog cilja.

Na razini:

1. Opće motivacije za učenje

2. Specifične motivacije za učenje

Opća je stabilnija u njeno mijenjanje zahtijeva više vremena i napora. Specifična više ovisi o vanjskim faktorima kao što su ponašanje učiteljice i sadržaj koji se uči.

1. Teorije potreba

2. Kognitivističke teorije

Po tome ad li su okrenute unatrag (atribucijske teorije) - prema kojima izraženost motiva ovisi o percepciji uzroka ne/uspjeha u prošlim aktivnostima,

ili su okrenute unaprijed (socijalno - kognitivne teorije) gdje se ponašanje usmjerava prema postavljenim ciljevima i ovisi o osjećaju samodjelotvornosti, odnosno očekivanjima uspješnosti u budućnosti.

Činjenic ada su pokusi koji su pokušavali dokazati teoriju rađeni na životinjama.

Henry Murray je pošao od pretpostavke da ljuskim ponašanjem upravljaju socijalne potrebe proizašle iz osjećaja neravnoteže na psiholoških razini. Potreba je psihička napetost koja nas usmjerava prema cilju i ostvarenjem cilja se smanjuje napetost.

ČESTIM IZLAGANJEM DJETETA ODREĐENIM VRSTAMA PRITISAKA U OKOLINI.NPR. AKO RODITELJI OD NAJRANIJE DOBI PRED DIJETE STAVLJAJU ZADATKE PRIMJERENE NJEGOVOJ DOBI I pozitivno potkrepljuju djetetovo postignuće.

U isticanju važnosti potrebe za postignućem.

1. Temeljne ili egzistencijalne potrebe (fiziološke potrebe is igurnost)

2. Psihološke potrebe (pripadanje i samopoštovanje)

3. Potreba za samoostvarenjem

realistični usmjereni

prihvaćaju sebe i druge

spontani u ponašanju

usmjereni na problem

samostalni i neovisni

doživjeli mistična i duhovna isksutva

imaju nekoliko bliskih prijatelja

filozofski smisao za humor

kreativni

opiru se komformizmu

gaje demokratske vrijednosti

ne brkaju sredstva s ciljevima

1. neodređenost pojedinih pojmova oteževa znanstvenu provjeru

2. unatoč egzistencijalnoj ugroženosti potrebe nižeg reda se mogu zatomiti u korist potrebe višeg reda

3. istraživanja samoostvarenih osoba nisu uvijek dala rezultate sukladne Maslowljevima

U okvirima odnosa podržaj - reakcija.

Upotreba prikladnog potkrepljivača!

Npr. ponašanje se najduže održava ako se potkrepljenje dobiva rjeđe i u nepravilnim razmacima.

Iz odnosa između kognicija i ponašanja!

1. Heiderova teorija ravnoteže

2. Festingerova teorija kognitivne disonance

Usmjerenost na objašnjavanje načina narušavanja kognitivne ravnoteže, dok nedovoljno jasno razrađuje načine na koje se ta ravnoteža može ponovo uspostaviti.

Može se uočiti potreba za očuvanjem pozitivne slike o sebi što ljude u situaciji kognitivne dionance navodi da mijenjaju ili uvjerenje ili ponašanje kako bi sačuvali unutrašnju ravnotežu i vlastitu sliku o sebi.

Šta će se u nekoj situaciji prije promijeniti: uvjerenja ili ponašanje.

O tome kako ljudi teže optimalnoj razini ne samo fiziološke već i intelektualne pobuđenosti koja se ogleda u mogućnosti traženja smisla i razumijevanja svijeta oko nas, odnosno u mogunosti rješavanja problema.

U predvidivoj okolini se smanjuje mogućnost postizanja optimalne razine pobuđenosti te ljudi postaju skloni aktivno tražiti podražaje koj će doviesti do stranja neusklađenosti potičući tako optimalnu razinu pobuđenosti.

Kaže da se znatiželja javlja kada postanemo svjesni informacijskog jaza u svom znanju - razlike između onoga što znama i što bismo željei znati. Taj raskorak nastojimo smanjiti unosom novih informacija.

Pretpostavku o potrebi za kognitivnim zatvaranjem kao dimenziji ličnosti iznose Kruglanski i Webster, pridajući tako motivacijski značaj perceptivnom fenomenu. Određuje je kao dispoziciju za davanjem odgovora na uočen problem kako bi se reducirala napetost koj izaziva uočena nejasnoća ili neizvjesnost u okolini.

1. visoko

2. nisko

Ponašanja usmjerena na zadovoljenje viših potreba, posebno potrebe za postignućem.

1. Očekivanja vezana za uspješnost

2. Percepciju vrijednosti cilja

1. Težnje za postizanjem uspjeha

2. Težnje za izbjegavanjem neuspjeha

1. Motivom za uspjehom

2. Procjenom vjerovatnosti uspjeha

3. Privlačnošću cilja

...u činjenici što se na temelju njega mogu izvoditi pretpostavke o tome kakve će vrste zadataka poticati motivaciju za postignućem.

Rješavanje takvih zadataka daje učeniku najviše korisnih informacija o njegovim mogućnostima i prikladnosti uloženog napora u učenje. Te spoznaje imaju evaluacijsku i adaptivnu funkciju - na temelju njih učenik može procijeniti treba li ili ne ulagati dodatni napor i u kojem smjeru.

Ovaj model Ecclesa i Wiegielda više naglašava situacijsku komponentu motivacija za postignučem (za razliku od Atkinsonovog) a menje govori o motivaciji za postignućem kao trajnoj dispozicijskoj osobini.

1. Prethodnim iskustvom u sličnim situacijama

2. Tumačenjem uzroka prethodnog ne/uspjeha

3. Percepcijom težine konkretnog zadatka

Ključnu ulogu igra procjena vrijednosti zadatka.

...održavanje povoljne slike o sebi u čijoj se pdolozi nalazi samopoštovanje ili svijest o vlastitoj vrijednosti.

Motiva za postizanjem uspjeha i motiva za izbjegavanjem neuspjeha.

Percepcija sposobnosti.

Motivacija za postignuće se kao crta ličnosti jednoobrazno očituje u svim područjim školskog i drugog postignuća, a u realnsoti to nije tako.

1. Zaokupljenost sobom

2. Zaokupljenost zadatkom

1. zalaganju

2. vanjskim faktorima

1. Smještajuzroka na dimenziju stabilnosti izravno utječe na očekivanje budućeg uspjeha.Pripisivanje uspjeha stabilnim faktorima dovodi do viših očekivanja budućeguspjeha nego atribucija nestabilnim faktorima.

2. Smještajuzroka na dimenziju mjesta uzroka određuje emocionalne reakcije. Učenik ćeosjećati veći ponos (ili sram) ako uspjeh (neuspjeh) pripisuje unutrašnjimuzrocima.

3. Smještajuzroka na dimenziju mogućnosti kontrole ima utjecaja naponašanje usmjereno prema postignuću. Oni kojivjeruju da mogu upravljati situacijom su skloniji biranju težih zadataka idulje u njima ustraju.

1. Smatra da je ljudsko ponašanje određeno spoznajama koje se temelje na iskustvu o posljedicama određenih postupaka

2. Ponašanje je određeno i posrednim iskustvom koje se temelji na opažanju drugih i posljedica (vikarijsko ili učenje po modelu)

1. ne sudjelovati, izbjegavati

2. postavljati nerealno vsoke ciljeve

3. postavljanje preniskih ciljeva

4. odlaganje rada do zadnjeg trenutka

5. ne ulaganje napora

1. učiti učenike natjecanju sa samim sobom

2. suradničko učenje

3. naučiti učenike da dijele zadatke na manje dijelove

4. davati zadatke primjerene težine i povezivati ulaganje napora s uspjehom

5. ne izjednačavati sposobnost s osobnom vrijednošću

1. Naglašavati ono što je pozitivni

2. Odstranjivati negativno

3. Polaziti od poznatog ka nepoznatom

Pozitivna očekivanja!!!

Loša očekivanja utječu na opažanje i interpretaciju.

1. očekuje specifično ponašanje ili postignuće

2. prema svaom učeniku se odnosi nar azličit način

3. ovakvo ponašanje pokazuje svakom učeniku šta učiteljica od njega očekuje

4. ponašanje učiteljice značajno će oblikovatiučenikovo ponašanje i uspjeh

5. S vremenom, ponašanje i uspjeh učenika i učenica sve ćebiše biti u skladu s učiteljičinim očekivanjima.

-Učenicima dati dovoljno vremena da odgovore na pitanja.

-Potrebno je izbjegavati nepotrebno naglašavanje razlikau uspjehu među učenicima.

- Treba se jednako ponašati prema svim učenicima

1. Ponašanjakod ispitivanja i ocjenjivanja

2. Davanjepovratnih informacija

3. Načinkomunikacije u razredu

1. Usmjerenost na učenje

2. Usmjerenost na izvedbu

ª Prilagođavanjeonoga što se uči učeničkim interesima

ª Uvođenje novostii raznolikosti u nastavuª Aktivno sudjelovanjeučenika i brze povratne informacije

ª Poticanjeradoznalosti

ª Povezivanje onogašto se uči sa osobnim životom učenika

ª Pomaganjeučenicima da sami postave svoje ciljeve

ª Nagrađivanjeučenika

ª Jasne povratneinformacije

ª Neposredne ičeste povratne informacije

1. Pohvaljivati učenike

2. Naučiti učenike samopohvalama

3. Naučiti učenike da se uspoređuju sami sa sobom

(svakesedmice učenici imaju kratki test od 10 pitanja gdje je moguće postići 100bodova, učenici zamijene testove,a učiteljica čita tačne odgovore itd.)

- učenici rade u malim grupama na zadatku koji im da učiteljica

- u svakoj grupi ima dobrih, prosječnih i loših učenika

- svaka grupa sastoji se od učenika različitog spola i drugihkarakteristika - nagradu dobiva grupa, a ne pojedinac

1. Učenički timovi usmjereni na postignuće

2. Integrirano suradničko učenje čitanja i pisanja

3. Grupno istraživanje

4. Slagalica

1. Grupakoja dobro obavi svoj zadatak mora dobiti neko priznanjeili malu nagradu.

2.Morapostojati pojedinačna odgovornost.

Znase da postoje učenici koji su iznimnosamodisciplinirani, koji su u stanju odgoditi trenutno zadovoljstvo da bipostigli neki udaljeniji cilj i koji praktično poučavaju sami sebe uz malupomoć i nadgledanje. Ponekad izgleda kao da im nisu potrebni vanjski poticaju za učenje, jer im je kao motivacijadovoljno to što su nešto uspješno naučili. Za njihovo učenje kažemo daje samoregulirano.

Učenicičije je učenje samoregulirano znaju šta suefikasne strategije učenje, te kada i kako ih treba koristiti.Oni su motivirani samim učenjem, ane ocjenama ili pohvalama i spremni suraditi na dugotrajnom zadatku sve dok ga ne završe.

1. Prijeučenja (postavljanje ciljeva,planiranje strategija, samodjelotvornost, ciljna orijentacija, intrinzičniinteres)

2. Zavrijeme učenja (održavanje pažnje,samopoučavanje i samonagledanje)

3. Nakonučenja (reakcija na učenje i rezultati učenja: samovrednovanje, atribucije, vlastite reakcije i prilagođavanje)

I. Strategijeučenja

a) Strategija dubokog procesiranja

b) Površinsko procesiranje

c) Strategija samootežavanja

II. Samodjelotvornost procjenavlastite sposobnosti organizacije i provedbe neke aktivnosti. Vjerovanja osamodjelotvornosti mogu se podijeliti u tri kategorije:

a) Uvjerenja o kontroli

b) Uvjerenja u vezi sredstvo-cilj

c) Uvjerenja o akteru se

III. Ciljnaorijentacija -à navode se dvacilja - usmjerenost na znanje i usmjerenost na izvedbu, usmjerenost na učenjenasuprot usmjerenosti na izvedbu ili uključenost u zadatak nasuprotego-uključenosti.

a) Učenici koji su usmjereni na učenje

b) Učenici usmjereni na izvedbu

c) Izbjegavanjetruda - često se navodi kao treći cilj. Učenici koji su usmjereni naizbjegavanje truda žele u učenje uložiti što je manje moguće truda i nekako seprovući.

IV.Samopoštovanje - učenici s visokim samopoštovanjem najsklonijisu prihvatiti važnost ulaganja napora i usmjerenost na znanje i učenje, a onisa niskim samopoštovanjem se izbjegavat ulaganje napora i pokušaj unapređenjasvojih sposobnosti jer je to za njih suviše riskantno.

intencionalni,samojačajući i samozaštitni pristup

Intencionalni pristup à učenik jeintrinzično motiviran i usmjeren na zadatak, cilj je što bolje razmjeti štauči, duboko procesira informacije, visoko samopoštovanje, samodjelotvornost,uspjeh pripisuje ulaganju truda, uspjeh u učenju vrednuje po vlasitimstandardima, kad traži povratne informacije one su vezane obično uz to šta jetrebalo naučiti, a ne uz to koliko je on sposoban

Samojačajući pristup à osnovni motivje napredovanje kroz pokušaj pokazivanja kompetentnostim uči zato što drugimaželi pokazati kako je sposoban, površinsko procesiranje, visoko samopoštovanje,uvjeren da može postići uspjeh u učenju, uspjeh pripisuje sposobnostima.Samozaštitni pristup à cilj nijeučenje, na namjanju mjeru pokušava svesti ulaganje napora i mogućnostneuspjeha, pasivno pristupa učenju, površinsko procesiranje, niskosamopoštovanje, ne vjeruje da bi mogao postići uspjeh u učenju, a mogući uspjehpripisuje vanjskim faktorima

a) Analizirajuzadatak koji je učiteljica dala i postavljaju efikasne ciljeve za učenje

b) Koristeadekvatne strategije da bi ostvarili te ciljeve

c) Kontrolišunapredak i mijenjaju pristupe učenju ako je to nužno

1. Autoritarni voditelj

2. Autoritativni voditelj

3. Stihijski voditelj

Modelposlušnosti naglašava komformizam i poslušnost autoritetu, dok Modelodgovornosti naglašava samoregulaciju i pomoć učenicima da shvate razlogepostojanja pravila i posljedice njihovog nepoštivanja.